Boris Jovanović Kastel

Ručak na hridini

         

O autoru:
Boris Jovanović Kastel (Trebinje, 1971). Kritika ga smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske
provenijencije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva.Objavio je brojne knjige poezije među kojima i Ručak na hridini (2010). O poeziji Borisa Jovanovića Kastela objavljena je knjiga izabranih eseja domaćih i stranih pisaca Mediteranski gospar (2009). Živi u Podgorici.

 

 

HIMNA CRVIMA


Kad iz vavilonskog akvarijuma
jedno more Sredozemlja pobjegne,
balzamuje tijelo solju
zemljani crvi bježaće bezglavo
kao od antičkih znamenja, krsta, petokrake...
To će biti jedina razlika
između njega i besmrtnih
u frakovima fariseja i faraona nad crvima
u čijem će mozgu – kad ih dokrajče –
crvi ostati bez gozbe.
U bratstvu mora
od Pavarotijevog tenora na buri
slobodniji sam.
Nakon svijesti o sebi
to je granica nedostižna.
Trebinje, Bogojavljenje 2004.

 

ALEKSANDAR MAKEDONSKI


Napusti hol aleksandrijske
biblioteke pun žagora
svetaca, kurvi i fariseja.
Sa praga dobi blagoslov
Aristotela sa izrekom
Šetnja i raspravljanje na štitu.
Pred armijom fanatika uzjaha
kentaura i već sjutradan
presiječe čvor frigijskog kralja.
Narednog mjeseca držao je
sunce Istoka na vhu mača
rumenije od mandarine.
Zavjet da presiječe Gordijev čvor
jedne zemlje uz plimu mazohizma,
prepune snobova i crnogorice
ostavi svom potomku.
Ali, nije postojao
ili se uplašio
uprkos očevom maču u desnici.


4. XI 2003.

 


PLOVIDBA


Plovi morima mirnijim od smrti,
recituje laude praćen simfonijom klobuka.
Više ne traži
Verdijeve trubadure, Eshilove suze
u libeli, porfirnu haljinu Galateje
skrojenu da zamijeni barjak na zidinama,
blijed.
Pored žarke volje, Krona i Reju,
naći će samo mreže leksikona.
Posljednju slobodnu meduzu
pod čijim dojkama, vodenim bojicama,
rastvorenim u nekoliko suza,
crta profil domovine sa orlovskim nosom –
useliće u lapidarij,
svečan i zakatančen.
Ako zatraži plutajuće zablude i ludosti
obilježene udicama i patetične potrage
za sobom na rtu –
dao bi plovidbu kompasu
pisaca antičkih komedija.
Dah sopstva razastrt azurom,
let snohvatice pod krilom galeba
udiše, ne poznaje glas sebe
što ga zove iz mrijestilišta.
Drugi život, reinkarnacija...
sidre plovidbu.


S. Leone M. 2003.