Predrag Finci

Razgovor vodila Jasna Šamić

         

O autoru:
Predrag Finci je član P.E.N.-a BiH, Društva pisaca BiH i Exile Writers Ink (London). Objavio je dvanaest knjiga: Govor prepiski (Svjetlost, Sarajevo, 1980.), Umjetnost i iskustvo egzistencije (Svjetlost, Sarajevo, 1986.), Ishodište pitanja (Glas, Banja Luka, 1987.), O nekim sporednim stvarima (Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.), Sentimentalni uvod u estetiku (u Sarajevskim zapisima, Buybook, Sarajevo, 2004.), Pravo, stranputicom (u Sarajevskim zapisima, Buybook, Sarajevo, 2004.), Poetozofski eseji (MCZM, Sarajevo, 2004.), Umjetnost uništenog: estetika, rat i Holokaust (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2005.), Priroda umjetnosti (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006.), Tekst o tuđini (Demetra, Zagreb, 2007.), Djelo i nedjelo: umjetnost, etika i politika (Demetra, Zagreb, 2008.) i Imaginacija (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2009.).

 

RAZGOVOR SA PREDRAGOM FINCIJEM
(septembra 2011)

Predrag Finci (Sarajevo, 1946.) pohađao Prvu gimnaziju, Dramski studio (kratko vrijeme se bavio glumom) i Filozofski fakultet u Sarajevu. Magistrirao je 1977, a doktorirao 1981. Predavao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je izabran za redovnog profesora na nastavnom predmetu Estetika. Od 1993. živi i radi u Londonu kao slobodni pisac i gostujući istraživač na University College London (UCL).

-  Bio si profesor Estetike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Rat je prekinuo tvoju karijeru. U toku rata, sklanjajući se od agresije, i ti si krenuo na put. Koliko je tog neželjenog lutanja prisutno u tvojim knjigama?

Sigurno je da ništa u mom životu, a ni moje knjige ne bi bile ovakve kakve su da nije bilo ratnog iskustva, a potom iskustva izbjeglištva. Rat me natjerao da napišem Umjetnost uništenog, nostalgija da napišem Sentimentalni uvod u estetiku, a iskustvo emigrantskog života da napišem Tekst o tuđini.

-  Knjiga Imaginacija je tvoja dvanaesta knjiga, knjiga o kulturi, filozofiji, umjetnosti, ali i knjiga o samoći, utvarama, mašti... I ova mi se knjiga čini nostalgičnom. Što ti misliš o toj u filozofiji prezrenoj kategoriji?

Ne mogu sebe svrstati u kronične nostalgičare, iako to i sam povremeno jesam, iako se s mnogo nježnosti sjetim i dragih prijatelja i predjela, ali ipak mislim da je filozofiji mnogo bliža melankolija, kakvu je gajio Walter Benjamin, nego nostalgiji koja u biti u sebi može imati dozu osobne narcisoidnosti. Ljudi mnogo više žale za svojim prošlim danima, nego za bilo čim drugim, pa zapravo ne kažu kako je nekad bilo divno, nego da je njima bilo dobro, ne tuguju zato što je nešto prošlo, nego zato što su oni prošli.

-  Knjiga Imaginacija je imala vrlo lijepe kritike. Nazivana je vrhunskom literaturom. Žanrovski gledano, to je ambivalentno djelo. U njemu će se naći, kako sam kažeš „Descartesov zloduh, Heraklitova riječ o čovjeku kao vlastitoj sudbini, Pascalova oklada, Kierkeggardov nemir“... Kako bi sam sebe definirao, kada bi to morao: kao književnika, filozofa-esejistu, pjesnika? Ili sve to zajedno?

Ja odbijam tradicionalnu podjelu na „lijepu književnost“ i „filozofska štiva“, jer smatram da je dobar tekst sprega različitih kvaliteta. Je li Pascal teolog, filozof ili pjesnik? Kao i mnogi prije mene, od Platona do Nietzschea, koristim naraciju da bih izložio određene ideje, a svaku ideju nastojim oblikovati na artistički način. Moj tekst je onakav kako ga pametan čitatelj shvaća.

-  Tatjana Gromača u svom prikazu tvoje knjige Imaginacija kaže da u ovom djelu otvaraš mnoga pitanja, objedinjujući poetsko, esejističko, filozofsko, lirsko, ali da cilj tvoje knjige nije pronaći odgovor, „jer svaki tekst ostaje otvoren, jer je otvoreno ono o čemu pita...“. Znači li to da je za tebe, kao i za mnoge druge filozofe, pitanje važnije od odgovora?

Odgovori su, ma koliko dobri, značajni i mudri, uvijek privremeni, jer je sve naše bivanje otvoreno i upitno. O tome sam pisao u knjizi Ishodište pitanja. Ovdje bih samo da dodam da su ona temeljna pitanja s nama i kada ih na eksplicitan način ne pitamo. Mi živimo naša presudna pitanja.

-  Danas se mnogo više sluša riječ raznih starleta i pjevača, nego obrazovanog svijeta. Kakva je danas društvena uloga filozofa?

U filozofiji nema „postignuća“. Filozofiranje je samoća, dobrovoljno izgnanstvo, svjesno marginaliziranje, ali baš zato filozof može neovisno djelovati i može govoriti poradi istine i iz etičkog uvjerenja, a ne zaveden oportunizmom i trenutnom korišću. Kada se tavom čemu prikloni dovodi u pitanje i svoj profesionalni renome, i svoj moralni integritet.

-  Po tebi je pisac-filozof uvijek usamljenik koji luta vlastitim unutarnjim predjelima. Ima tu nekog spokojstva, mudrosti i poezije, što podsjeća i na neke orijentalne mislioce, pa čak i mistike, na njihov „unutrašnji doživljaj svijeta“... Koliko si toga svjestan?

U mladosti sam mnogo čitao mnoge mistike, kabaliste, sufije, Maistera Eckharta..., i to je sigurno ostavilo traga. Nikada nisam htio izmaći stvarnosti, ali ni onom traženju istine u sebi, jer vjerujem da se ono istinito manifestira i izvan nas i u nama samima. Ali, taj moj mir je najviše ipak uzrokovan prostom činjenicom da ja nikada nisam mnogo očekivao ni od „svijeta“, ni od sebe samog. Znao sam se radovati „malim stvarima“ i živjeti u skladu sa svojim mogućnostima.

-  Veliš da mišljeno nadilazi mislioca, pjesma pjesnika. Na umu su ti naravno veliki filozofi i istinski pjesnici.

Da, mislim da je zadaća mišljenja iznad svakog mislioca i da mi svi zajedno, u svim vremenima, kulturama, civilizacijama... zapravo pripadamo jednoj velikoj obitelji, u kojoj na različite načine i iz različitih razloga kušamo odgovoriti na nekoliko temeljnih pitanja.

-  Da li je tvoja posljednja knjiga, kako su je neki nazvali, „filozofska ispovijest“?

Svaka je moja knjiga uveliko ispovjedna, jer sam iza svake stajao ja i kao osoba i kao pisac. Nisam nikada pisao, ali baš nikada nešto u što nisam i sam u potpunosti vjerovao. Ipak, radije bih rekao da je Imaginacija neka vrsta filozofskog „romana svijesti“, pripovijedanje ideja, ideja koje su u ovom tekstu okupljene oko onoga što se događa samom piscu.

-  O čemu će biti tvoja nova knjiga? Naslov, tema?

Knjiga nosi naslov Osobno kao tekst, a diskutira probleme dnevnika, ispovijesti, biografije i autobiografije. S ovom knjigom na neki način dovršavam moju prvu, davno objavljenu knjigu Govor prepiski. Tako će biti i sa svim drugim tekstovima koje pišem ili imam namjeru napisati: zaokruživat ću, dopunjavati, dovršavati ono što sam ranije napisao. Došlo je vrijeme da „svodim račune“.

-  Danas živiš u Londonu. Jesi li zadovoljan novim životom?

Jesam. Stekao sam nove prijatelje, iskusio drukčiju kulturu, suočio se s drukčijim svjetonazorom, provjerio ono u što sam vjerovao, napisao svoje knjige, uradio ono što sam planirao i ostvario ono što sam mogao. Ostvario sebe. Ostvario sam zapravo svoj život po drugi put.

-  Da li je život negdje drugdje?

Naravno, i kada je život najviše „ovdje“, opet je raspet između sjećanja na Atlantidu i težnje ka Utopiji.