O autoru:
Asmir Kujović (Novi Pazar, 1973); studirao književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajavu; asistent na Univerzitetu u Novom Pazaru, bio je urednik časopisa Lica. Autor knjiga poezije i proze. Živi u Sarajevu.
PJESME
ZIKR
Pogledaj kako lelujamo na vjetru
Dok padamo oslobođeni sile teže,
Pogledaj kako prestižemo naše davne glasove
i plač, i šapat, i urlik, i kikotanje
Ustima hvatamo zvijezde starije od Svemira
Lebdimo sjevernije od Sjevernog pola
Ovaj svijet je mapa naših teritorija
Mi smo čahure neviđenih leptira
Pogledaj kako se gvožđe rastapa u magnetnom paklu
U ravnoteži sila sastavnih i rastavnih
Pogledaj kako hodamo po toj oštrici
I kako lako oživljujemo umrtvljujući
I umrtvljujemo oživljujući
U kolijevci što se talasa na vodi Jordana
Rađamo se davno
Na mjestu koje je otplovilo iza zalaska sunca
Ispisujemo matematičku jednačinu stvaranja
Koju niko od nas ne zna pročitati
No ona je tačna jer smo je nasumice zapisali
Ulazimo kroz hiljadu neotvaranih kapija
Pogledaj ovaj cvijet se otvorio tako široko
Da se zatvorio na suprotnoj strani
Mi smo bačene kocke
Koje padaju na svih šest strana istodobno
Pogledaj kako se isteže riječ
I sabira praznine među slovima
Iz tih praznina proviruju riječi novog jezika
Od tih praznina smo sazdani
Raspletimo tu noćnu nit
Koja dijeli ovaj dan na hiljade nevidljivih dana
Kroz ovu rupu se otvaramo u sebe
Kroz ovaj tunelski prolaz zvijezde plešu
U talasima odzvanjanja Božije riječi
U ravnoteži viškova koji su manjkovi
U ravnoteži manjkova koji su viškovi
Mi smo bačene kocke
Koje padaju na svih šest strana istodobno
LILIT
U minulim sutrašnjicama
Ono što izgubih u kolajnama i ordenima
Vratilo se u tvojim osmjesima
Što izgubih u suvišnim razgovorima
U nepotrebnom čekanju
Na zaobilaznim putevima -
Vratilo se u tvojim poljupcima
Skrila si se pod zvjezdanim plaštom
Da budeš skrivena kada te otkrijem
Pod zvjezdanim plaštom
Ja koji sam obični Karol Wojtyla
Samo s tobom sam - papa Ivan Pavle II
Ja koji sam papa Ivan Pavle II
Samo s tobom sam - pravi Wojtyla.
DŽINGIS KAN
Prije nego je postao Džingis Kan
bio je dijete kojem su ubili oca,
bio je mladoženja kojem su oteli mladu
i sa njom nerođenog sina,
bio je svirepo izdan od jedinog pobratima.
Tako je postao “gospodar istoka i zapada”,
“vrhovni vladar svijeta”,
veliki Džingis Kan.
IZIDIN POGLED ISPOD VELA
Kraj nogu ti leži mjesečev srp, o Shekinah
pod blistavom odorom zmijom si opasana,
ti što cvjetnim vijencem sklapaš čeljust lava,
čuvarice praga između dvaju stupova.
Sfinge upregnute u trijumfalna kola
provode te stazom između dviju kula.
Dopusti suncu da ugleda svoje sunce
dopusti nebu da vidi svoje nebo,
da sazna da je nebo, i da nije nebo;
dijele nas dva broja i dvadeset dva slova
dovoljno da svijet sazda se iznova.
Ako sklopiš oči, moj pogled u njima,
iznutra si obgrljena mojim pogledima.
Kao što duša u snu boravi na onom svijetu
dok srce kuca, pod posteljom, u krevetu,
moja su svanuća u tebi, mom džennetu.
Betlehemska zvijezda iz svjetiljke tvoje sija
na gmazove ispuzale iz amfora Vodolija.
ATELJE
Ova soba koja je sada moj atelje
nekad je bila tvoja zatvorska ćelija,
hotelska soba za tvoje medene mjesece,
tajna odaja za heretičke obrede,
tvoja operaciona sala za porodilje
i soba za proslavu Nove godine.
Sjene tvojih škola, kasarni i kancelarija
iščezavaju u njoj.
Zato tu strast koja te je uništila
samo ovdje mogu naslikati
kao grčku božicu i kršćansku sveticu.
NA PLAŽI
Njeni su laki pokreti plivačice
vježba da zagrli Neizmjerno, neizmjerno
Sa njene kose po meni kaplje Crno more
kap po kap, i još kap
Njene su kose pokošene zrake zalazećeg sunca
na obali rijeke Geon, Geon
Dok gleda more njene oči su plave
kad pogleda obalu njene oči su sive
mene gleda očima zelenim, tamnozelenim
Sjenom prolazi kroz pjesmu Leonarda Cohena
i odlazi u drugu pjesmu, čiju pjesmu
Neka ono što je izvan ove slike
ostane izvan
da je ne kvari suvišnim detaljima.
TRISTIA
Hodala je ogrnuta gruzijskim vjetrom
u kom su treperili glasovi svih mobilnih telefona
sudarale se slike satelitskih TV programa
plemenski ritmovi sa lokalnih radiostanica
pozivi na molitvu, na ljubav, u rat
ili na kupovinu osjetljivih tamponskih uložaka
Hodala je ogrnuta gruzijskim vjetrom
i raznosila stranice notnog papira
ispisane i neispisane, nikad pročitane
brisanjem izgužvane, poderane, zaprljane
grad se talasasto uvijao u njenom oku
kao u staklastoj vodi lakromatorija.
Opširnije o autoru:
Asmir Kujović je rođen 1973. godine u Novom Pazaru. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda BiH. Objavio je zbirke pjesama “Vojni sanovnik” (1997.) i “Zagrobni život” (2000.), te roman “Ko je zgazio gospođu Mjesec” (2002.). Za roman “Ko je zgazio gospođu Mjesec” nagrađen je Godišnjom nagradom Društva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2002. godini. U Beču je 2005. godine objavljeno dvojezično izdanje njegove knjige izabranih pjesama pod naslovom “Das versprochene Land /Obećana zemlja” na njemačkom i bosanskom jeziku. Objavljivao je i eseje, putopise, književnu, pozorišnu i filmsku kritiku. Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen je u brojnim antologijama, pregledima i panoramama savremene bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti. Bio je glavni urednik sarajevskog književnog časopisa “Lica”, sekretar u Društvu pisaca Bosne i Hercegovine i urednik u izdavačkoj kući “Vrijeme” iz Zenice, a radio je i kao novinar u listovima “Slobodna Bosna”, “BH Dani” i “Walter”. Pojedini tekstovi su mu prevođeni na engleski, njemački, francuski, turski, flamanski, makedonski i slovenski jezik. Dobitnik je popularnog priznanja “Muškarac godine” u oblasti književnosti za 2005. godinu kojeg mu je dodijelio sarajevski “Max magazin”. Koscenarista je igranog filma “Sevdah za Karima” reditelja Jasmina Durakovića. Dobitnik je i književne nagrade «Pero Ćamila Sijarića» koju mu je dodijelilo Bošnjačko nacinalno vijeće Sandžaka.
|
