O autoru:
Ismail Kadare je jedan od najznačajnijih evropskih živih pisaca. Autor je, po opštem mišljenju, najboljeg romana o ratovima na Balkanu - General mrtve vojske. Nekadašnji prijatelj Envera Hoxhe je, uz još jednog pisca koji nije Francuz, danas jedan od najuglednijih građana Pariza. Još jedna zajednicka osobina njega i Milana Kundere je da ni jedan od njih, prema mišljenju i kritike i publike, nema zasluženu Nobelovu nagradu za literaturu. Nakon Generala, objavljenog u Francuskoj 1970, njegov ekskluzivni francuski izdavac Fayard, koji štampa njegova sabrana djela redoslijedom kojim ih pisac napiše, što je zaista rijedak slučaj u novijoj literaturi, objavio je romane Tvrdjava (1972), Hronika na kamenu (1973), Novembar jednog glavnog grada (1974), te zbirku pripovijedaka Negdasnji amblem (1977), itd. Ovaj Albanac, rođen u Gjirokastru, na jednoj od konferencija o Balkanu, na kojima je uvijek ugledan gost, govorio je za Dane
INTERVJU SA ISMAILOM KADAREOM PBJAVLJEN U DANIMA BROJ 111 GODINE 1999
RAZGOVARALA JASNA SAMIC
Arhiva DANI 111
INTERVJU DANA
KADARE
OSVETA OSIROMASUJE JEDAN NAROD
Razgovarala: Jasna SAMIC
Šta mislite o ovom okruglom stolu u Berlinu? Služi li to nečemu?
KADARE: Sve konferencije, svi okrugli stolovi i svi razgovori služe nečemu. Ne treba imati iluzije da oni mogu razjasniti stvari, ali polako, svaki dan, svaka nedjelja, svaki mjesec moze nešto malo doprinijeti u tom pogledu i rasvijetliti stvari.
- Mislite li da se situacija u svijetu, a posebno u Evropi, promijenila i da je odnos prema agresiji na Bosnu danas drugaciji u odnosu na onaj od prije deset godina? Na ovim konferencijama nailazimo najčešće na iste ljude koji su jednako mislili i prije deset godina, bilo da su bili i tada za intervenciju ili protiv nje i negirali fakta.
KADARE: To što često čujemo na ovim mjestima zove se negacionizam, a negacija i negiranje činjenica nije ništa drugo nego dio zločina. Radi se ustvari najčešće o tim intelektualcima, pozerima, čije su pozicije tzv. "neutralne pozicije", a koji nam se predstavljaju kao arbitri, dok su istovremeno u sluzbi srpske policije. Oni su uvijek protiv onih koji izričito govore protiv zločina. Takvi ne prihvataju činjenicu da postoji zločin, da su počinjeni masakri, masovna ubistva, i negiraju sve to. Najkraći naziv za njih jeste negacionisti, a ja stvarno mislim da je negacionizam dio zločina. Ti ljudi znaju vrlo dobro sta se desilo i šta se dešava, ali najčešće izigravaju naivce, prave se da nisu imali dovoljno informacija, da nisu razumjeli stvari, itd. Ne, to nije istina, oni samo služe srpskoj politici. Ti ljudi često su putovali po terenu; i to su bila naručena putovanja od strane jugoslavenskih, srpskih vlasti. Što se mene tiče, sve mi se to gadi, jer već deset godina ta tragikomedija se dešava i odvija pred našim očima. Takvi su šutjeli i kad se desila bosanska tragedija, kada se sve ono dešavalo u Hrvatskoj, bili su slijepi na sve masakre koji su se desili, a danas su veoma "oprezni" kada uzvikuju: pazite, treba provjeriti jesu li zaista Srbi počinili zločin. Ocito je da su oni izabrali jedan prljav, vulgaran način. Ali mi još ne znamo stvarne razloge i uzroke koji su ih natjerali da tako misle i govore. A pravi razlozi za to mora da su također vrlo vulgarni. Za tako vulgarno ponašanje i držanje postoje sigurno vulgarni uzroci i razlozi. Te razloge oni će kriti do kraja, siguran sam u to. Možda će ih samo slučajno neko otkriti.
- Čak i na ovoj konferenciji mogli smo primijetiti to o čemu Vi sada govorite. Za one koji negiraju činjenicu i zločin, postoje li i ovdje na okruglom stolu skriveni, ili čak i vulgarni razlozi?
KADARE: Ono sto nam je skriveno, to je ta služba, biti u službi srpske politike. To su advokati zločina koji se, nažalost, eto, nalaze među nama. Na isti način su takvi advokati bili prisutni "među nama" trideset osme, četrdesete i četrdeset pete. Takvi isti su branili hitlerizam i sve zločine. Iz moralne, ljudske perverznosti, ili iz vrlo bijednih interesa, branili su i brane u suštini iste zločine.
- Često vas optužuju čak i za šovinizam i antisrpstvo. I jučer ste bili prisiljeni da se branite u vezi s tim nakon vase intervencije, iako nikada niste rekli da Srbi i Albanci, kao ni drugi, ne mogu zajedno živjeti. Naprotiv, rekli ste da Balkan predstavlja u tom smislu preteču Evrope.
KADARE: Radi se o mašini koja fabrikuje laži, a vrlo je lako stvarati laži, posebno za pisce. Stvar koja je najjednostavnija u svijetu jeste fabriciranje laži i kleveta. Naravno da je prva stvar koju vam oni poručuju: ako vam se ne dopada ono sto mi kažemo, tj. ako ne pristajete na nase laži, vi ste šovinista i nacionalista. A radi se o tome da su oni, ustvari, nacionalisti. Kad je riječ o Kosovu, oduvijek sam bio vrlo jasan. Ponavljao sam da Srbi treba da ostanu da žive na Kosovu, apelovao sam na Albance da se ne svete. Osveta osiromašuje jedan narod. Narod mora biti suprotnost tome. Oduvijek sam bio, dakle, jasan i nikada i nigdje nisam izjavio da Albanci ne treba da žive u miru sa Srbima. Naprotiv, bio sam srećan kada je albanska delegacija u Parizu potpisala mirovni sporazum. Čak su mene i konsultirali. Ja sam igrao važnu ulogu u tome da albanska delegacija potpiše taj sporazum. Govorio sam, kao sto sam oduvijek govorio i insistirao da treba ići ka miru i da je to jedini izlaz. Ali na sve te bijedne klevete i laži Srbi su naviknuti. Oni žive u svijetu laži. Čak su i ponosni na to, ponosni su na svoje laži, ponosni su čak i na zločine, i ponosni su na to sto su gadovi.
- Izgleda da su ponosni i na to što se rugaju Zapadu.
KADARE: Da, to je čudan ponos. Oni misle da oni koji lažu posjeduju specijalnu inteligenciju. Misle da su jako inteligentni, i ne priznaju nikakav moralni kôd. A za njih je nedostatak tog moralnog koda znak za posebnu vrstu superiornosti nad ostalim. Eto, što je beskrajno jadno i bijedno u svemu tome: oni se međusobno hvalisu tim zločinima i otuda taj ponos i oholost s njihove strane, sto je u biti nedopustivo. Ono što me najviše čudi to su zapadni mediji koji zive među njima, koji sve to slušaju i koji sve to prihvataju zdravo za gotovo, pa čak i brane te zločince.
- Na ovom skupu ste takođe govorili o kulturi, o zloupotrebi kulture i o mržnji koja se širi iz Srbije, i to ne od jučer.
KADARE: Ne radi se o tome da ce smjena Milosevica dovesti do promjene. Naprotiv. Milosević je samo dio jednog sistema, sistema mržnje, sistema sovinizma koji je jako star i koji ne potiče i nema veze samo sa komunističkim periodom. U Kraljevini Jugoslaviji smo vidjeli isto to. Milošević je samo intenzivirao i pojacao taj osjećaj mrznje. To je oduvijek postojalo, to je tradicija, radi se o jednoj "civilizaciji zločina". Eto o čemu se radi. Ili će ta srpska kultura biti sasvim izmijenjena ili neće uopšte biti budućnosti za Srbe u Evropi. Evropa ne smije tolerisati tu kugu usred svog kontinenta.
- Kako objašnjavate reakcije srpskih intelektualaca? I jučer su Vam iz srpske opozicije odgovorili da je nemoguće da dođe do traženja oproštaja jer se oni ne osjećaju direktno implicirani u sve te Miloševiceve zločine.
KADARE: Postoje dvije vrste opozicije u Srbiji: prava i lažna opozicija. Pomenuo sam jučer imena onih koji spadaju u tu prvu, stvarnu opoziciju, a to je Bogdan Bogdanovic, to je bio Danilo Kis, to je bio Ivan Djuric, to je Vidosav Stevanovic, Mirko Kovac. Ali ti ljudi su uvijek odsutni, nema ih na ovakvim skupovima. S druge strane postoji druga "opozicija", koju je fabrikovao Milosevic. To je tipicna opozicija kojoj pripada Drašković. Drašković je samo jedna marioneta u rukama Miloševica. Evo sta radi Milosevic: telefonira Draškovicu i kaže mu: "Slušaj, danas ces biti protiv mene!" Vuk Draskovic se složi: "OK, danas sam protiv tebe!" I tada tobože napušta Milosevica. Vuk Draskovic je prevrnuo košulju vise puta. Ta opozicija, to je lažna opozicija, i to je najgore od svega sto možemo zamisliti. Ja sam veoma začuđen do koje mjere je Evropa dopustila da bude nasamarena. Ona je od Draskovica napravila skoro heroja. Očekujem danas sa velikim interesovanjem sta ce reci Vesna Pesic, koju ne poznajem dovoljno. Ta lažna opozicija, koju sam sad pomenuo, bila je jučer nakon moje intervencije veoma nervozna, posebno kada sam spomenuo ime kao sto je Bogdanovic. I ovdje u Berlinu sada imamo, dakle, prisustvo te lažne opozicije. Zasto su oni u opoziciji u odnosu na Milosevica? I zašto je Evropa poduzela rat protiv Srbije? Zbog srpskih zločina na Kosovu! Evropa nije to uradila da bi promijenila srpski režim u Beogradu. Ali oni su slijepi. U suštini, pak, samo se prave da su slijepi i gluhi. Zagovaraju demokratizaciju Srbije! Ali demokratizacija Srbije samo je jedan detalj, jer prije svega treba govoriti o masakrima na Kosovu. A ta "opozicija" nece da shvati da je intervencija uslijedila samo zbog zločina. Opozicija o zlocinu suti, iako bi morala da se izjasni o tome. To je jedino o čemu bi trebala da govori, jer o nicemu drugome nema moralno pravo da govori!
- Vidjeli ste da niko od te opozicije nije pomenuo masakre i zločine u Bosni, naprimjer.
KADARE: Naravno, jer to je zlocin koji se ponavlja. Da se sada prvi put desio zločin, mogli bismo reći da su bili zbunjeni i rasijani i nisu shvatili o čemu se radi. Ne, oni uopšte nisu rasijani. Oni su samo izabrali da služe toj zločinackoj politici.
- Mislite li da postoji sansa da Milosevic ode i da se situacija potpuno promijeni? Vi ste svakako bili za vojnu intervenciju.
KADARE: Prvih dana vojne intervencije na Srbiju rekao sam da je to nešto veoma tužno što se desilo i da je bombardovanje jedna krajnje žalosna stvar. Do posljednjeg časa sam sanjao o tome da ce bombardovanje biti izbjegnuto i da ce pobijediti mirovno rješenje. Kada su prve bombe pale, upravo sam davao intervju za Tiranu. Spikerica me je prekinula i rekla da je počelo bombardovanje Srbije. Pitala me je za moj utisak. Rekao sam joj, kao sto i vama sada kažem, da sam izuzetno tužan. To je bila moja pozicija tada i nisam je promijenio do danas, sto znači: desila se tužna stvar, ali je ona bila neophodna i neizbježna. Sto se promjene u Srbiji tice, ponavljam da i ako dođe do smjene Milosevica, ona neće ničemu doprinijeti i izmijeniti suštinu stvari. Prvo treba da se promijeni cijela politička, zločinačka klasa u Srbiji, zatim sve sluge te politike, a potom i ta kultura zlocina koja je potpomogla zločin i na koju se naslanjao srbijanski režim. A ovo posljednje je najteže.
- Nismo još dotle stigli?
KADARE: Još smo veoma, veoma daleko od toga.
- Kada smo neki dan razgovarali, izrazili ste sumnju u to da i Evropa može da se zarazi tim balkanskim sindromom amorala.
KADARE: Ne vjerujem u to sasvim, ali sam izrazio sumnju u to kao u potencijalnu opasnost koja moze da zaprijeti Evropi. Ako se Evropa ne ujedini protiv tog amorala, naravno da joj prijeti kontaminacija. Vec danas vidimo neke znake svega toga.
- Rekli ste mi, takodjer, da niste u stanju da pišete u ovome času zbog svega toga što se desilo. Da ste blokirani.
KADARE: Ne radi se o tome da sam blokiran sustinski, nisam blokiran u principu, ali u neku ruku jesam blokiran, posebno fizički. Ako date 200 intervjua za dva mjeseca, primorani ste da budete blokirani da pišete.
- Neću Vas više zamarati, ali bih samo postavila jos jedno pitanje koje sam zaboravila: sta mislite o Rugovi?
KADARE: Vise volim da nista ne mislim o njemu.
|
|
