O Mirku:
Mirko Kovač (1938 -2013), najveći dio života proveo je u Beogradu, Zagrebu, i Rovinju; autor je brojnih romana (Vrata od utrobe, Gubilište, Uvod u drugi život, Malvina, Kristalne rešetke, Grad u zrcalu, itd.), pripovijedaka, dramskih tekstova, scenarija za filmove; dobitnik mnogih književnih nagrada (između ostalih i Herder Prize, 1995.)
Iako sebe nije smatrao pjesnikom, Mirko ne samo da je bio zaljubljenik poezije, to jest manijak poezije, kako mi je sam povjerio, nego je bio i veliki pjesnik. O tome svjedoče sva njegova djela, a naročito „Uvod u drugi život“, koji je u stvari jedna dugačka poema, ili roman–poema. Sam autor je to djelo smatrao romanom. Neke stihove iz tog djela, prevela sam na francuski, a te pjesme su objavljene u Antologiji koju je priredio Tomislav Dretar, pod nazivom Sublimisme balkanique, u izdanju kuće M.E.O, i Gérarda Adama, koji je i prevodilac i izdavač Mirkovog pretposljednjeg romana, inače posljednjeg koji je objavljen za Mirkova života, „Grad u zrcalu“. Prevod je isto tako izvrstan kao i sam roman. Ja sam imala tu sreću da mi Mirko posveti jednu svoju pjesmu, koju ovdje objavljujem, uz rizik da me optuže za narcisoidnost. Time moja radost neće ni malo biti pomućena. .
J.Š.
MIRKO KOVAČ
Ti koja čezneš za kadifom
Jasni
Ti koja očekuješ da stigne neki glas,
lijep, mekan, nježan
kao paperje blaga vijest
koja će biti istovremeno i poklon
bijel i čist poput djevice,
nešto skoro nestvarno, neopipljivo,
krajnje sublimirano,
sama Ljepota,
nešto mistički lijepo
nedokučivo ali ostvarivo,
nedokučivo jer misliš da ti izmiče,
ti to želiš uhvatiti, dotaknuti, doživjeti,
pomilovati, možda posjedovati,
barem na tren
tren koji ćeš kasnije produžiti
u sjećanju i u stvarnosti,
tren s kojim ćeš kasnije letjeti,
na kome ćeš letjeti.
I možda već miluješ i držiš to bezimeno
taj znak smiraja kome također težiš
želja je uvijek znak životnosti,
želja koja se javila blaga iz blagosti
s blagošću
jer nema odgovora što je to što želiš
ta nedokučiva ljepota uskoro će
sletjeti u tvoje naručje kao bijela ptica,
a ta ptica koja donosi meki poklon,
meki poklon i blagu vijest
istovremeno je i znak da ćeš ubrzo poletjeti,
tamo gdje te svjesna želja odnese.
Ako taj bezimeni poklon dotakneš,
bit će to u nekom drugom obliku
od onog koji se u snu javio.
U prvi mah nećeš biti svjesna
da ti se san ostvario,
ali ćeš ubrzo znati što je to,
jer će se možda pojaviti tek u vidu znaka,
a možda i stvarno,
nešto čemu ćeš udahnuti djevičansku ljepotu
nježnost, nježnu strast, sérénité,
vedrinu, spokoj, serene, mir
sve ono za čim si oduvijek čeznula,
možda anđeosku mirnoću, calm, tišinu
anđeosku, jer je odbacuješ.
To što želiš dotaći jest tvoja Ljepota
Koja dobiva krila
Jest tvoja poezija
Tvoja kadifa za kojom čezneš
Mekana lastavica koju si jednom držala u ruci.
Od tebe ovisi u kom će obliku i kom vremenu
sve biti utjelovljeno.
(Rovinj 2011)
|
|
