Zehra Sikias

O autorima:
Zehra Dreca Sikias je rođena u Sarajevu gdje je završila studij žurnalistike, a paralelno s tim, studirala je i romanistiku na Filozofskom fakultetu, takođe na Univerzitetu u Sarajevu. Urednik je prvog bh. portala na francuskom jeziku : wwwbhinfo.fr Zahvaljujući njemu, francuski čitaoci su svakodnevno informisani o događajima u BiH. Mjesečno portal posjeti oko 20 hiljada čiralaca, a 4000 ih je retplaćeno. Zehra Sekijas je i ekspert za medije i komunikacije pri UNICEFu.

Zdenka Brajković je rođena u Sarajevu, gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a potom je, došavši za vrijeme rata u Pariz, završila studij slavistike, na INALCO-u. Dopisnik lista Oslobođenje.

RAZGOVOR VODILA ZDENKA BRAJKOVIĆ

- Predstavi nam ovaj portal.

BH Info (www.bhinfo.fr) je prvi i jedini ne samo portal nego i medij posvećen isključivo Bosni i Hercegovini na francuskom jeziku. Frankofoni čitalac svakodnevno može pratiti glavne aktuelnosti o BiH, bilo da se radi o događanjima u BiH ili vezanim za BiH u inostranstvu. Pokrivamo sve oblasti, politiku, sport, turizam, ekonomiju, međunarodne organizacije, dijasporu u frankofonim zemljama. BH Info daje svakodnevan pregled frankofone štampe o BiH i obavještava o svim kulturnim manifestacijama i aktuelnostima vezanim za Bosnu i Hercegovinu na francuskom jeziku, nastojeći tako približiti BiH zapadnim Evropljanima. Živimo u svijetu marketinga, bez dobrog imidža u svijetu, neće biti ni značajnijih ulaganja, ni turista, ni ulaska u Evropsku Uniju. Hrvatska je to davno shvatila i investira i danas milione na komunikaciju. Zato nastojimo, koliko god je to moguće, dati prostor pozitivnoj i konstruktivnoj informaciji, drugačijem poledu na realnost, to je nas specifikum jer su danas zapadni mediji fokusirani isključivo na negativne priče o BiH.

- Kako se rodila ideja, koje su poteskoce, a kakvi su odjeci kod francuske publike ?


Ideja se rodila u martu 2009 godine prilikom dvodnevne konferencije o BiH u gradu Lionu, u organizaciji francuske asocijacije Mir Sada. Informacija o skupu je, za neko divno čudo, stigla na mnoge adrese i na vlastitu inicijativu, stotinjak Bosanaca se odazvalo pozivu. Neki su na vlastiti trošak prešli pola Evrope da bi prisustvovali skupu i učestvovali u debati o BiH sa predstavnicima desetak francuskih, belgijskih, švicarskih frankofonih udruženja. Tada sam shvatila koliko se naši ljudi osjećaju sami, koliko su izolirani, željni susreta, informacije, veze sa Bosnom i Bosancima. S te strane dakle želimo pomoći našoj dijaspori da lakše održi veze sa domovinom, koja se nažalost gubi, pa makar to bilo i na francuskom jeziku. S druge strane, postoji veliko interesovanje mnogih frankofonih Evropljana, poznavalaca ili zaljubljenika Bosne, koji bi željeli održati ili produbiti vezu sa Bosnom ali opet, zbog nepovezanosti ljudi i neuvezanosti informacije, tu vezu silom prilika gube. Meni, koja sam već 15 godina u svijetu novinarstva i komunikacija, to je bila dovoljna inicijalna motivacija za stvaranje BH Infa. Od prvog broja, odjek publike je više nego pozitivan, kako kod francuske tako i kod naše publike.

- Da li imaš podršku ovdje u Francuskoj ili u BiH ?


Moralnu podršku nalazim svakodnevno kod mnogobrojnih čitalaca, finansijsku podršku nemam, ali ne mogu se požaliti jer je za sada nisam ni tražila. U nadležnim institucijama BiH nisam sigurna da postoji volja da se finansijski pomaže medij od kojeg političari nemaju nikakvog direktnog interesa, jer je dijaspora u frankofonim zemljama svakako prepuštena samoj sebi. U francuskim institucijama još nismo tražili nikakvu pomoć jer je to pomalo i kontradiktorno ideji koju želimo realizirati, a to je da je BiH politički problematična zemlja, ali da je svakako u puno boljoj situaciji od imidža koji ona ima na Zapadu. Današnja politika u BiH gaji tu sliku od rata, a ovdašnji novinari prenose generalizirajući sve na negativnoj osnovi. Sve informacije su sistematski tretirane pod prizmom rata, genocida, islamizacije, ratnih zločinaca, politčke nestabilnosti i ekonomske neimaštine. Termin Bošnjak se ne upotrebljava, u upotrebi je termin muslimani, religijske kategorije se miješaju sa etničkim, tako da ljudima ništa nije jasno. Predodžba prosjećnog Francuza o BiH je predodćba o porušenoj, možda čak i zaraćenoj zemlji, opasnoj zemlji, zemlji neimaštine i fanatizma. Kada odstupate od te vizije, koja, ruku na srce, mnogima predstavlja bitan resurs zarade, namate na osnovu čega tražiti pomoć.

- Koji su izvori finansiranja i uopšte u ovoj krizi kako opstaje jedan takav portal?

Mi smo mala ekipa ali imamo sreću da smo svi jako motivisani i da vjerujemo u to sto radimo. Svi imamo po dva posla, pa nam to omogućava da sami sebe finansiramo. Jako smo ponosni na to. Za sada imamo samo izdatke, i još ništa ne zarađujemo ali naš značaj i notoritet su u konstantnom porastu. Nakon samo 6 mjeseci postojanja, mjesečno se konsultuje 150.000 stranica. Besplatan pristup svim informacijama i arhivi je značajna baza podataka svih doktorata o BiH, novinarskih istraživanja, projekata za stranu investiciju... Postali smo za kratko vrijeme izvor informacija relejima javnog mnijenja, što je jako bitno za BiH. Primjera radi, do sada su strani novinari konsultovali francuske eksperte za BiH za svoje članke, danas konsultuju BH Info. Mislim da je zdravije pitati Bosance da objasne Bosnu nego Francuze ili Belgijance. Mi dakle za sad ulažemo u naš kredibilitet i kvalitet informacija a ubijedjeni smo da će se to kasnije i finansijski isplatiti.

- Znamo da je press generalno u krizi, i da mu je Internet velika konkurencija. Le Monde je prvi imao internet izdanje je u krizi. Kako vidiš press – budućnost ?

Po mom mišljenju, kriza pressa je najprije kriza pisane štampe. U BiH ljudi jos imaju naviku početi dan uz kaficu i Oslobodjenje, u nekom kafiću ili na poslu. Na Zapadu, dan počinje citanjem besplatnih dnevnika tipa Metro ili otvaranjem maila i elektronskog izdanja novine, ali ubijedjena sam da će to ubrzo doći i do BiH. Uspjeh Sarajevo-x je savršen prijemjer toga. Ljudi više nisu spremni plaćati informaciju, bar ne dnevnu informaciju, pa makar se radilo i o uglednom Le Mondu. Dnevna pisana štampa će dakle morati naći novi modus funkcionisanja i finansiranja ili će jednostavno vremenom nestati.

- Imaš dugogodišnje novinarsko iskustvo u Francuskoj. Kakvo je to iskustvo u odnosu na naše, koje su razlike a koje sličnosti?

U BiH je novinarstvo preusko vezano za politiku, teško je oduprijeti se cenzuri i filterima ako želimo živjeti od novinarstva. S druge strane, nezavisnim medijima ili nekim tv emisijama zamjeram preoštar jezik, upotrebu pogrdnih izraza. Ponekad imam osjećaj da se radi o nekoj satiričnoj reviji a ne ozbiljnom tv ili press magazinu. U Francuskoj mediji kritikuju možda čak i više nego kod nas, ali na argumentiran i pristojan način. Druga bitna razlika se odnosi na korektnost medijskih poslodavaca. Kao 40% mojih kolega, radim kao freelancer već nekoliko godina, bez brige hoću li biti plaćena kad pišem. To je nažalost nezamislivo u BiH, iako bi finansijski možda bilo opravdano.

- Zašto si se poslije 15 godina rada u francuskim medijima ipak odlučila vratiti korijenima! Je li to bio profesionalni izazov spajanja dviju kultura ili se potreba o informisanju francuske publike nametnula sama po sebi?

Ne smatram da sam se vratila korijenima. Za mene je BH Info francuski medij, registriran u Francuskoj i koji radi po francuskim standardima a i veliki broj saradnika su Francuzi, ali s velikim zadovoljstvom vraćam se bh. temama. Zašto ? Ima u tome sigurno profesionalnog izazova ali prije svega, motiviše me želja da prezentiram BiH na drugačiji način. Godinama sam se nervirala što niko šista ne zna o BiH u Francuskoj i što naša država ništa ne čini da se to primijeni. Umorna od čekanja, danas sam u takvoj situaciji i fazi da želim preći u akciju. Nisam od onih koji se stide odakle dolaze, ponosna sam na svoje korijene, znam sta je istinska BiH, imala sam sreću upoznati je prije rata. Danas imam dvoje djece koja su rodjena u Francuskoj, i koji su po majci bh gradjani, koji govore naš jezik, slušaju našu muziku, obožavaju doći u Bosnu, zašto bi se ta djeca stidijela pred svojim vršnjacima svoje bosanske polovine ? Velićina zadatka je ogromna i BH Info je samo mrvica u svemu tome ali iskreno, želja nam je vratiti ugled Bosni i Hercegovini, pokazati da jos ima pozitivnog, profesionalnog, humanog, lijepog, unikatnog u njoj.

- U Francuskoj si završila studije, stvorila profesionalni i privatni zivot. Ipak gotovo cijeli rat si provela u Sarajevu. Kad si stigla u Francusku i kako je počela tvoja francuska priča ?

Moja francuska priča je počela mnogo prije nego što sam dosla u Francusku. Oduvijek sam zaljubljena u francuski jezik i kulturu, i oduvijek sam znala gdje ću živjeti. U Sarajevu sam završila žurnalistiku jer sam željela postati novinar, ali sam paralelno studirala i romanistiku da bih sto bolje naučila jezik. Mogu reći slobodno da su mi « Madame Bovary » i « Commissaire Maigret » uveliko pomogli da preživim blokadu Sarajeva na konstruktivan način... Po završetku rata, sve se odvijalo kao po nekom programiranom scenariju, neki bi rekli sudbina. Dobila sam stipendiju francuske vlade, završila postdiplomske studije 1998 godine u Visokoj Školi za Novinarstvo u Lilu (Ecole Supérieure de Journalisme de Lille), zaposlila se odmah potom u jednoj agenciji za ekonomsku štampu u Marselju, gdje sam ostala nekoliko godina. Takodje sam provela 3 godine u Aleksandriji u Egiptu, gdje sam predavala novinarstvo pri francuskom kulturnom centru. Danas, uporedo sa BH Infom, radim kao slobodan novinar za listove Libération, La Tribune, Métro, Le Figaro.

- Živis u Marseju, gradu interesantnom po imigraciji, kako doživljas te različitosti kultura u francuskom kontekstu, a i u odonosu na nas ?

Različitost i obojenost Marseilla doživljavam kao nešto sasvim prirodno za jednu luku. Osjećam se dobro u ovom gradu, svakako zbog mediteranske klime, ali i zbog bogatstva kultura. Medjutim, ono što me čudi ovdje je sposobnost zajedničkog zivljenja, ali bez ikakvog suživota. Grad je podjeljen na zone, zna se gdje i kako žive bogati, siromašni, Jermeni, Alžirci, Komorani, Marseljani. A sve u svemu, generalno, niko se ne miješa ni sa kim i vladaju predrasude. Kad kažem da sam se u Francuskoj prvi put susrela sa rasizmom, diskriminacijom, strahom od različitosti, moji francuski prijatelji misle da se šalim, ali ne šalim se. Uprkos svemu što se dešava, multikultura je duboko usadjena u svakog Bosanca, mada je on često nesvjestan toga. Kad vidim da ovdje svi ti narodi uprkos svemu koegzistiraju u miru, jos sam više tužna što se rat desio baš nama koji smo to realno najmanje zaslužili.

- Planovi u budućnosti ?

Svi moji planovii su samo kratkoročni, impulsivne sam prirode, znam da mi se nikad nista ne zna. Sto se tiče BH Infa, nova sponzorirana rubrika o bh turizmu ponudiće kompletan sadržaj turističke ponude, i tako nadamo se, približiti još jače frankofone nacije Bosni i Hercegovini.