O autoru:
Zdenka Brajković je rođena u Sarajevu, gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a potom je, došavši za vrijeme rata u Pariz, završila studij slavistike, na INALCO-u.
Dopisnik lista Oslobođenje.
Florence Hartman
Radila je vise od decenije kao dopisnik lista Le Monde ; od 2000. do 2006., bila je porte-parole i savjetnik Carle Del Ponte za Balkan u Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu (TPIY), kao i porte parole za sud za Rwandu (TPIR), od 2000 do 2003. Autor niza knjiga političkih eseja, dobitnik je nagrade za Ljudska prava za celokupni rad , 2011, koju joj je dodijelio Helsinški komitet u Hrvatkoj.
ZDENKA BRAJKOVIĆ
PRESKUPA CIJENA MIRA
Florence Hartmann : « Krv realpolitike– Afera Srebrenica »
(U numerickoj verziji Don Quichotte, juli 2015)
Sumnje o žrtvovanju Srebrenice koje već 20 godina kruže svijetom ovih su dana i objelodanjene u knjizi « Krv realpolitike - afera Srebrenica » Florence Hartmann, nekadašnje port-parole Carle del Ponte i dopisnice francuskog dnevnog lista « le Monde » tokom rata u bivšoj Jugoslaviji..
U knjizi objavljenoj uoči obilježavanja 20- godišnjice genocida u Srebrenici, autorica iznosi podatke iz ličnih zapisa tokom praćenja suđenja u Hagu, intervjua kao i iz arhivskih dokumenata kojima potkrepljuje tezu da su zapadne sile, SAD, Francuska i Velika Britanija svjesno žrtvovale Srebrenicu da bi se priveli kraju pregovori o dodjeli teritorija i završio rat.
Pad Srebrenice i masakr izvršen nad 8000 ljudi, prema autoru, nisu plod greške zapadne politike već njihov proračunati cinični potez. Do sada zapadne sile su priznale da se radi o izvjesnim počinjenim greškama ali nisu prihvatili odgovornost za taj čin.
I kako kaže već na prvim stranicama ove numeričke knjige : « Mi ne možemo dokazati da su Francuska, Velika Britanija i SAD aktivno favorizovale nestanak ovih teritorija, za koje se znalo da su krajnji cilj srpskog rata , ali ova anketa već pokazuje kako i zašto su ove tri sile pregovarale napustanje Srebrenice i pridonijele posljednjem genocidu 20. stoljeća »
U detaljnom prikazu događaja Florence Hartman podsjeća čitaoce na ključne datume i događaje vezane za pad « zaštićene zone » Srebrenice. Podsjetimo na neke !
Slobodan Milošević insistira u pregovorima na pripajanju triju enklava Srebrenice, Žepe i Gorazda (sve tri zastićene zone) srpskom entitetu kojeg će sačinjavati 49% teritorije Bosne i Hercegovine. U medjuvremenu, kao odgovor na zračne napade Nato-a , Srbi uzimaju 360 vojnika Plavih šljemova za taoce.
U telefonskom razgovoru ključnog 27. maja američki predsjednik Bill Klinton, francuski predsjednik Jacques Chiraca i engleski premijer John Major razgovaraju o situaciji, da bi već sutradan Washington obustavio zračne napade do daljnjeg i tragedija Srebrenice zapravo tu i počinje. Sve što se poslije događalo, rezultat je odbačene, nezastićene « zastićene zone ». Srebrenica je prepuštena samoj sebi. Sljedeći dani su ispunjeni užasima, strahovima Srebrenicana i brigom zapadne politike za njihove vojnike , kojima je izdato naređenje da ne čine ništa što bi ih moglo dovesti u opasnost.
Početkom juna, SAD signaliziraju ljudima bliskim Miloševiću da NATO neće reagovati ako se srpska vojska dočepa Srebrenice.
Prema navodima holanskog ministra odbrane Jorisa Voorhoeve, o onome što je saznao 2001. godine od odgovornog za službu bezbijednosti, na zadatku u Beogradu, jedan veoma blizak Miloševićev saradnik je upitao jednu od zemalja « a šta ce se desiti ako Srbi uzmu 3 enklave ? » , i na šta je nije dobio odgovor. Drugi izvori potvrdjuju da se radilo naime o SAD, koji takodje sugerišu da je bliski saradnik Milosevica o kojem se govori zapravo Jovica Stanišic iz obavještajne srpske službe, drugi najjači čovjek Srbije 90 ih godina, vrlo često medijator u službi Miloševićeve politike. U junu 1995. on je glavni čovjek u pregovorima između Zapada i bosanskih Srba u oslobođenju talaca.
Takođe, tokom slavnog godišnjeg sastanka Bilderberga (godišnji neformalni skup oko 130 članova, političara, diplomata, medija, poslovnih ljudi iz Evrope i Amerike, osnovan u istoimenom gradu u Holandiji), koji se 1995. god. održavao u Cirihu, Richard Holbrooke daje do znanja da že enklave u istočnoj Bosni biti prepustene Srbima i da će karta Kontakt grupe biti modifikovana prije oružjem nego pregovorima.
Kraljici Holandije Beatrix, čije trupe osiguravaju zaštitu enklave i njenih stanovnika, pomočnik američkog državnog sekretara za Evropu sugerise da misli o ozbiljnom povlačenju vojnika iz Srebrenice, jer će se « nesto važno » desiti. Nezavisno od toga, holandska vlada je predvidjela već povlačenje 500 ljudi zbog umora i nedostatka materijala , 1. jula , kada bi ih zapravo trebao zamijeniti ukrajinski kontigent. Ali Srbi će ih spriječiti u tome, lansirajući ofanzivu prije nego bolje opremljene i svježe ekipe stignu.
Autorica navodi jos niz ovakvih primjera ponašanja zapadnih sila.
Bez osiguranja da neće naići na otpor zapadnih sila , da nece biti izlozeni zracnim napadima , da nece biti primorani da se povuku ili napuste ratnu operaciju, kao sto je bio slučaj 1993. godine, srpske vodje ne bi nikad lansirale zauzimanje enklava. Prva faza zvana « Jadar », čiji je cilj zauzimanje kontrolnog punkta UN-a Zeleni Jadar, a koja zatvra juzni ulaz u enklavu, zapravo je otvaranje puta za operaciju « Krivaja ».
Početkom jula, Britanci i Amerikanci povlače više važnih ljudi sa njihovog mjesta komandovanja UN u regionu. General Rupert Smith, operacioni komandant za Bosnu, inače poznat kao pristalica da se angažuju borbe protiv srpskih snaga, kao i njegov zamjenik, odlaze na odmor na jedan otok na Jadranu, dakle ne tako daleko, ni pola dana od puta za Sarajevo ili 2 sata helikopterom do Zagreba, nikad nisu pozvani da se vrate na svoje pozicije tokom šest dana koliko traje završna ofanziva protiv Srebrenice.
Mnogi oficiri za vezu su na odmoru… Kofi Anan je u Štokholmu na odmoru, odgovorni čovjek za Balkan u njegovom kabinetu Shashi Tharoor takodje, Butros Ghali je na putu u Africi....
Srebrenica je pod bombama, holandski vojnici napuštaju jedan po jedan njihova posmatračka mjesta pred srpskom vojskom. Narod je napušten i prepušten strašnoj sudbini. Carl Bildt koji se sastaje sa Mladićem i Miloševićem u Beogradu 7. jula razgovara o mirovnom planu, bez evociranja situacije u Srebrenici U najvećoj krizi, general Janvier je u Parizu i razgovora o Snagama za brzu reakciju, za koje ne zna da li će biti pod njegovom ili kontrolom NATO-a Ni 8. jula u Ženevi niko ne govori o Srebrenici, iako su predstavnici UN dosli iz Njujorka da bi razgovarali o situaciji u bivšoj Jugoslaviji sa Vrhovnom komandom Mirovnih snaga UN-a.
London, Pariz i Vasington nisu ništa učinili da spriječe tragediju Srebrenice i uprkos demantima, ta istina proganja već dvije decenije međunarodnu i evropsku savjest. Srebrenica je pala u ime državnih razloga.
Knjiga je izašla kao e-knjiga na francuskom, a ovih dana je u izdanju sarajevske kuće Baybook objavljena i na bosanskom jeziku.
|
|
