O piscu:
Rodjena u Podhumu, kod Livna (Bosna i Hercegovina), zastupljena je u više antologija, panorama, izbora bh i ex-jugoslovenske književnosti. Prevođena na mnoge strane jezike ... Prva Bošnjakinja koja je objavila roman (za odrasle). Oba njena romana su adaptirana za radio. Članica je Društva pisaca BiH.
Pomjereno sazviježđe - pjesme
pomjereno sazviježđe
Pun mjesec tvoga bića
Skotrljao se na me.
Nebeski sam se raširila.
Bezbroj osa pokrenulo se.
Planeti su se zavrtjeli oko sebe
I sunca.
O tome znala sam samo iz knjiga
I sjećanja na uzvišenost
Iz nekih dječijih igara.
Ruka na tijelu.
Galaksija u čovjeku.
Stropoštava se zvjezdana građa.
padalice
Umrijeću, kažem.
Izgovaram to lako
Kao da uzimam
Košaru od pruća
I odlazim prazne košare
Preko ruke.
Nekad sam noći pretvarala
U dane ljubavne I radne
I kako Krklec veli
„Najljepše dane
Provedoh noću.“
Bilo mi šesnaest
I bijah u groznoj zavadi
Sa propisanim životom.
Prošlo mi šezdeset,
Tiše... skoro mi sedamdeset,
A još sam zaljubljena potom.
Čuje li iko
Moje dvije
Nejake ruke?
Usamljenosti, uzmi me za ruku
I išuljajmo se negdje.
U krošnji gnijezdo.
Dobijam napad poniznosti.
Legnem, ponekad,
Kao mlada trudnica
Stavim ruke na stomak
I mislim svoje dijete.
Mislim svoju pjesmu.
U svojim pjesmama
Često bih neke riječi da mijenjam
Pa onda opet da stare vraćam
I njima vračam.
Kažu mi da sam nesigurna,
A ja tada, naprosto lepršam, lepršam
Između riječi i sa riječima.
Sinoć sam
Skupljala ljubavnike
Kao, na bojnom polju,
Zalutala djevojčica
Prazne čahure.
Da lakše zaspim
Sinoć sam kao ovce
Brojala bezobrazne dragane,
Dragane...
pjesma o nježnosti
Tako sam se uželjela nježnosti.
Tek, oktopoda bih nježnog
Da me ljubi,
Miluje sa toliko kraka.
Da mi umiri kožu.
Ponad svake pore
Probudi auru.
Sama sam sa mislima
I kožom koja gori
Kao savana.
godiva
Neću da bježim avionom
Ni bilo čim dugim
Što se pokreće motorom.
Na konju hoću da bježim.
Da projašem pored ljudi
I opačina
Naga kao Lady Godiva,
Da pojašem konja,
Da mu čvrsto
Stegne m grivu.
Da ko vjetar odletim
U crnu tačku −
Perspektivu.
Naga, bez sedla!
Na svoj način,
Najviše za sebe,
Da ponovim
Gospođu Godivu.
pozni osjećaj
VOLJENI, dođi u velikim čizmama,
Sijed kao oblak,
Sa širokim rukama
I očima živim
Kao vjeverice.
Vani je mir.
U peći tutnji vatra.
Blagosloveni mir!
Ovoga trena, na rat
Gledam kao na vašar.
Osjećam se pomalo grješna
Ali nimalo potrošena.
VOLJENI, dođi u velikim čizmama
Sijed kao oblak.
Sa širokim rukama
I očima živim kao vjeverice.
žene koje vrište...
Žene koje vrište, dahću,
Stenju, napinju se,
U toku milja ljubavi,
Bilo da zaista im ide tako
Ili tek glume
I nezačeto tada porađaju.
Oslobađaju dušu
Terete trudnoće – ženskosti.
Ne šunjaj se mjeseče
Nebeski konjiću1,
Što u mijenama svojim
Dvanaest puta godišnje zatrudniš
I plimama silna mora razvlačiš.
Ne šunjaj se u sobe i budžake ine,
Ne zaviruju u lica žena koja vrište.
magnolije
Dječak u meni
S magnolijama bi da se mazo,
Ti cvjetovi, raspupale grudi
Egzotičnih djevojaka.
Žbun prepun poluotvorenih usana
Gejši u najljepšim godinama.
Izbjeglice ispred ledenog doba.
Svakog proljeća ponovo mlade.
Godina mi je...
Toliko...
A s magnolijama bih da se mazim.
dalije
Hvala ti, današnji danu.
Kapljice vode na mojoj koži –
Pismo ljubavnika.
Iz svega i ničega
Danas se radost množi.
Ko svilen barjak,
Leprša moja hvala.
Svemu bih dijamantni
Prsten dala.
- Kada bi imala,
Kikoće mi se muškatla.
Šuti, cvijete: dala bih,
Dala.
Imala ili nemala.
Dala bih.
vrtoglavica
Rodit ću aždahu, krokodila,
Noja.
Magarcu ću pokloniti
Korpicu orhideja.
Noćas sam hrid hormona.
Nikakvog otklona nema,
Vrim, vrim!
Besprizorno snim.
Da sam mogla
Bila bih anđeo, melek sneni.
Ali, ne dade se meni
Spustiti na usne
Uvjerljivo strasne.
Dok sve ruši se i gasne.
Neću da spim.
Besprizorno snim.
usamljene plemenitašice
Jesmo li bile?
Jesmo.
Jesmo li konje jahale
I snove harale?
Jesmo.
Jesmo li voljele?
Jesmo.
A da li su voljeli
Nas?
Neka vjetar pohita,
Diljem svijeta
I svjetova
Da ih za to pita!
uvojak
O, to bolno O...
O, kako su se nekad
Tjerale crne misli
Iz glave
Kada je nada prekookeanskim brodovima
Dolazila i odlazila.
Kada se sve činilo dodirljivo
I podatno...
Uzdisalo se: Stegni me, umrijet ću,
Umrijet ću od ljubavi.
Tako su se nekad tjerale
Crne misli iz glave
I zlatne bube iz trave.
ružičasto raspeće
Nasred polja, nasred stola,
Lubenica se razdjevičila.
Ljubi se s nebom
I podaje svemu živom.
badem
Ko pita za starost badem u cvatu.
Grane pune behara donose novo doba.
Drvo bademovo iz vrsne porodice ruža,
Šansu i ostarjelim ljubavnicima pruža.
molitva
Da mi je muškarca
Kao crnog hljeba
Ječmenog,
Mirisnog,
Domaćeg,
Zdravih zubi.
Da mi je muškarca
Kao crnog hljeba
Ječmenog,
A toplog.
Svaka je ljubav
Sjećanje
Na djetinjstvo.
Da mi je muškarca
Kao crnog hljeba
Ječmenog.
nemogući pastel
Vječno da pada snijeg!
Treptav i svijetao.
Zavjesa čipkasta
I vatra da drvetom pucketa.
Ti mi nježno štitiš ramena,
Jer ja sam tvoja posljednja žena.
Do kraja života pada snijeg
I vatra da drvetom pucketa.
pejsaži
Tvoji brci,
Tamni leptir,
Na mojoj dojci.
Oči, skarabeji zlatokrili,
Zuje u pojačalu kože.
Pregibi meki,
Puni sjaj vlage.
Da mi je iza sebe,
U zavještanje svijetu,
Ostaviti ove slike druge.
zavičaj
Moj zavičaj su usne.
Majka me poljubila,
Poljubila i u svijet pustila.
U poljupcu svakom
Ognjište rodno žari
I blista niska streha.
U poljupcu toplom
Umivaju me đurđevdanskom rosom.
U poljupcu toplom
Ja sam dijete na svom.
raspeće
Tijelo je otvrdlo od nedodira.
Ako ikad ponovo dođe do ljubavi,
Jedino će beskrajna milovanja
Svjetlost sladostrašća da vrate.
Još uvijek bih da gorim.
Na svakom strasnom obrazu
Da sagorim.
Još uvijek bih obnažila grudi,
Da mi ih taknu vukovi i ljudi.
Tako mi svega što bi,
Duboko u meni ima još sunca,
Kao na podnevnoj leći.
Vrisne to uzdah iz mene
Kada se dižem i kad hoću leći.
bestijalni san
Jedina žena sam u džungli,
I čudo sam.
Zvijeri mi prilaze.
Poriv moj za ljubavlju jak je.
Podajem se lavovima
Sa gizdavim grivama.
Pticama visokim,
Što me odmjeravaju prema sebi
Od pandže do kljuna.
Papagaji pri tome traže da im govorim.
Krokodili me ližu hrapavim jezikom.
Ja uživam, uživam, ja prosto krokodilim.
Onda dolaze misionarke. Nazivaju mi boga
I nude ljubav prema bližnjem,
Ali bližih od mojih zvjerova ja ne znam.
Posla neobavljena one odlaze.
Sa životinjama preboljevam samoću.
One me ližu, njuše, a ja to želim i hoću.
Samo mi ponekad ko miris naftalina
Misao i čula takne pitanje:
Kada li starost prepoznaju životinje?
nauznak, žudeći
Nije ovo prva noć,
Ni noć,
Već sljedeći dan.
Čujem:
Avion struže nebo
Kao kireta
Sluđenu maternicu.
Utroba napregnuta:
Dokučiti tvoju želju.
Budi ptica.
Budi avion.
Budi sprava
Kojom se embrio čupa.
Crna sam svemirska rupa.
Ništa se iz mene izvući neće.
Sve smišljeno
I sve ino sagorjeće.
|
|
