O piscu:
Boris Jovanović Kastel (Trebinje, 1971). Kritika ga smatra
najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske
provenijencije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva.Objavio je brojne knjige poezije među kojima i Ručak na hridini (2010). O poeziji Borisa Jovanovića Kastela objavljena je knjiga izabranih eseja domaćih i stranih pisaca Mediteranski gospar (2009). Živi u Podgorici.
BESKOPNIK
NA DOJKI KARIJATIDE
Premalo vremena sakupljam
da bi se strahu od njih predao.
Mora hladnom jezom zaleđena,
srce meduze rodilje od studi raspuklo,
zvonik katedrale vrh ledenog brijega,
ostaviše me da dlan
na žaru bradavice,
suncu dojke preklane karijatide -
ugrijem
dok njihova bezgraničnost mine.
Premalo vremena sakupljam
da bi se žaljenju njih predao.
* * *
Ovog predvečerja mora će se razlediti
da bi se suzama
- što dobrovoljni egzil talasa proslaviše -
jednom vratila.
U njima su DNK za porođaj pučine
ili obdukciju zaboravili.
Od tada ne mogu plakati
a takav aristokrat, Pitijin vlastelin
ljepši od atletskih mladića
u Sokratovoj postelji,
žuti mačak
na rukama mi umrije.
Budva
S. Lorenzo da B. 2003.
STATUA
Dva vijeka poslije Leopardija
dolazi trgu među zidinima
gdje lava mekša od smole.
Pokretna statua, gola do pupka,
nedirnutih bradavica, na korak dva
ispred, melodijom koraka odlazi,
neuhvatljivo...
Predugo, u mrklini ćorsokaka,
pored fontane sa beskućnicima
dok ljetnji pljusak kuca na vrata katedrale
zaludno se – ljepšoj od utopije – primiče.
Umivena morem, lavirintu ulica odlazi
brzo, ne okrećući se ni tren.
Mokrih nogavica, u mokasinama punim obale,
hita portunu, diše joj za vratom
blizu trga sa početka i tako u nedogled.
Bezbroj spletenih puteva dana
krst i mjesec ispisuju.
Od grčkog maratonca umorniji,
koketnu statuu ostavlja drugima,
žuri marini sa kartom za Montenegro
u džepu da brod ne isplovi.
Najednom, usporava svjestan da postaje kip
iz čijeg čela znoj pučine izvire, od koga se
bronza stihova latinskih pjesnika odvaja.
Nigdje neće kročiti
pokretniji od planete juga.
13. jul 2006.
|
|
