O autoru:
Jasna Šamić, rođena u Sarajevu gdje je profesor Filozofskog fakulteta do 1992; jedno vrijeme direktor istraživanja u Francuskom naučnom centru (CNRS), saradnik na francuskom radiju (RFI) i France Culture, predavala jezike, istoriju i književnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch, Strasbourg. Autor brojnih knjiga svih žanrova, prevodila sa mnogih jezika na bosanski (srpskohrvatski) i sa bosanskog i osmansnog turskog na francuski jezik. Autor filmova i pozorišnih predstava, piše na francuskom i bosanskom jeziku. Živi u Parizu. Laureat nagrade Stendhal za književnost i nagrade Gauchez-Philippot za 2014.
Izbor iz zbirke
NA POSTOLJE OD SNA
(snovi gradovi snijeg)
KUĆA SREĆE
Dok klizi lađa Mramornim morem
Nebo je poleglo po njemu:
Mračna kaciga
U tami je Zlatni rog
Mrakom nadojena kafana Loti
Crne se u daljini
Kupole od safira
Padišahovskih hramova
I harema
Na malom trgu pokraj
Kuće sreće -
Gdje se nekoć krilata robinja
Ko boginja šepurila
Pred carevom moći -
Jedna birtija
Duge nargile
Stolić s klimavim nogama
Čaša na vezenom prekrivaču
Pomno opranom da te ugosti
Upravo si stigla
Iz grada u kome je i sunce zanijemilo
Krajičak zvijezde ukotvio se u
Kući sreće
Kao da prkosi mahnitanju drumskih razbojnikan još
Živahnom u sjećanju
Pjevni glas čovječuljka
Poleglog pod teretom simitâ
Koje nosi u sepetu na leđima
I kreštanje garavih galebova
- Kao da pomažu starcu da proda okrugle hljepčiće
Šuplje u sredini -
Miješaju se s dalekom glazbom
Neja
Dok poklonici Tajne zatvorenih očiju kruže
Oko vječne Ljubavi
Na drugoj obali
Kuće Sreće i
Jedna hurija s ovog svijeta zavaljena
U jastuke od svile
Nagih nogu od kadife s maramom opšivenom dukatima
Sisa nargile
Mami te da je slijediš
Barke promiču
Ko sitne buktinje
Ko bijele ptice
Posute blještavim draguljima
Krešteći kao čađavi galebovi
GRAD NA VIŠE OBALA
Sve se mijenja poput bljeska
U gradu na nekoliko obala
Zadimljene meyhane poput hamama
Nakrcane dangubama što
Ko ženske sise pomamno stišču čašu rakije u ruci
S malim rasklimanim stolovima
I bazarima u kojima zadrigli
Mužjaci
Kao galebovi krešte:
Madmazel
Sokaci optočeni zlatom i kožom
Odjekuju od krika
Nataša
Dok na desetine
Dežmekastih Nataša
Marširaju korakom ruskog vojnika
Zaogrnute u odrane
Srebrne lisice
Sa šapkama na glavi
Iz njih se migolje pramenovi
Kao u splačini isplakani
Tek Pera Palace
Odolijeva olujama
Povijesti
Obavijen magmom sjećanja na Ahgathu Christie i oca
Aziyadé
Zrcali se u njemu stoljetna prašina
Venecijanski sorbeti
Perzijski ćilimi
Psihe od ebanovine i
Galantna gospoda
Izhanđalih manira
Žmiga Zlatni rog
I dvorac na drugoj obali
Kao začaran
U plamenu
Glas mujezina uzlijeće s galebovima
Ka oblacima
Usplamtjelim od reflektora
Dok obični ljetni pljusak
Ni malo romantičan
Poput svemirske lavine
Obrušava se na grad na nekoliko obala
S noćima ukrašenim rubinima s visokih munara
Sa srcem što u džamijama tuče i
Ko crkveno zvono odzvanja
Stenje ključa i dahće
Šireći blještave dimove
S tijelom gorostasa
Na kome svaka pora podrhtava
DOK SARABANDU SLUŠAM
PRIJATELJU
Josipu Ostiju
Dok Sarabandu slušam
Prijatelju
U slike davne zagledana -
Naravno ko jučerašnje da su -
Plesa u Aleksandriji se sjećam
Svih bogova koje zavedosmo
I kamena na kome faraonima i boginjama
Laskasmo našom mladošću
I parka s divovskim palmama
Gdje trbušna plesačica s Anubisom se natječe
Dok u dvorcu kralja Faruka na mene
Đinovski žohari navaljuju ko đavolova vojska
Iz crnog gejzira izvirući
U areni usred pijeska
Pokraj dvorca među palmama
Te vrele egipatske noći
Engleski konzul me prosio
I ne primijetivši nevjestin veo
Koji mi je lice prekrivao
Ni drugi ga ne vide
Pa ni onaj što me natjera da mu se
Pred oltarom zakunem
Ispred Sfinge smo valcere izvodili
Dok su nam zvijezde pljeskale i bogovi u letu
S Nounom kao perjanicom -
Gospodarom sluta i ništavila -
Korak naš prateći u plesu
Izis i Horus Ra odavno su mi rod
I Nephtis saučesnica
U pustinjskoj noći
Sa iscrtanim mjesecom
Na njoj
Himnu Atonu sam skladala
Što se na horizontu
Zvjezdanom odavno oglašava
Ko savršenstvo ljepote
Kojom defloriše djevice
Bdijući nad galaksijama
I zracima mekim probija
Opnu
Neumoljive nam svakodnevnice
Svako stado ga obožava
Dok sjeme mužjačko na oplodnju priprema
Svjetlost sije i blagi mrak za počinak
Tajnu ljuljajući u našim posteljama
Ovu himnu Atonu i danas pjevušim
U neprospavanim noćima
Dok mi Anubis asistira
A Neit sanjalački promatra
U pustinji pod mrklim lukom
Sa mjesecom iscrtanim
Na njemu
Dok Sarabandu slušam
U slike davne zagledana -
Naravno ko jučerašnje da su -
Plesa u Aleksandriji se sjećam
I stijene na kojoj faraonima i boginjama
Laskasmo našom mladošću
Sjećaš li se
I ti?
PRED VENECIJOM U MOM SPAČEKU
za J.O.
Pred Venecijom
U mom žutom spačeku
Svi četvoro smo spavali
Ta dva konja su se dimila
Ko istrošena lokomotiva
U Veneciji mojoj prijestonici
Koja je tebi smrdjela
Dojahasmo na mom spačeku i
Iz Pariza vraćajući se
Dok su francuski sirevi
Prijateljima namijenjeni
Ko čopor tvorova zaudarali
Ti si ih na grane vješao
Da se provjetre
A oni su i dalje kadili -
Ko stopala lokalnih pjesnika -
Moje žuto lipsalo kljuse
Ti si u međuvremenu
Više života proživio
A ja ni jedan
Rat nam je bio zajednički a izgleda i « naš » bijaše
Jer ga se mnogi odrekoše
Oduvijek stranci bili smo
Gdje god da smo kročili
Gledam prastare fotografije
I o prošlosti sanjarim
Prije no što borba u meni otpočne
I ponovo se pojavi
Ahura Mazda iz mog sna
Dvojnik i ljubavnik moj
Jer smrtnika se zasitih
Samo bogovi ljubavnici
Već odavno mi postaše
EVO ME JAVLJAM TI SE
Evo me javljam ti se
Iz još jedne prijestonice mi -
Bijeloga lista
Papira
Dok u našemu gradu bivšem
Demoni i varalice sa sablašću se
Natječu na divljim im čajankama
Atavizmima se kiteći ko zahrđalim pečatnjacima
Ja Oratorij Haendelov slušam i
Schubertov Auf dem Wasser zu singen
Stranac oduvijek bila sam
Od kuće kući se vraćajući
I hurija haremska bijah a najčešće
Harem svekoliki što ni
Bogovi ni ljubavnici
Na jastuku mi ne osporiše
Ahura Mazda ponekad
Poput fantoma iz mog sna
Ušulja mi se u dan
Dok se plesa u Aleksandriji
Sjećam i
Kroz san
OD SUNČEVIH ZRAKA
Uvijek istim
Sladostrasnim piskom
Sunce ti
Ponekad među slabinama
Sijevne
SAINT-GERMAIN-DES-PRES
Za Bernarda
Pokraj bulevara
Saint-Germain-des-Prés
Kafana Au Chai
Krcata je bila
Tu smo vino pili
Na pijaci Buci
Mravinjak od lica
Galerije prepune snobova
Knjižare vjernika riječi
Crkva poklonika izbavljenja
A ni bistroi ni galerije
Ni hramovi ni knjižare ni
Saint-Germain-des-Prés
Nikad tako pusti!
Bilo je to
Prije mnogo ljeta
Kad si mi
Na izložbi prišao
- Amon s obala Sene -
Tvoje usne - s egipatskih hramova oslikane
U očima ti munje lješkarile
Bdjeli smo u tvojim barovima
U tvojim restoranima
Uz tvoje bijelo vino
Na tvom Saint-Germainu
Uz tvoje klasike
Koje smo kod tebe slušali
Rue du Sabot
Beethoven ti je dvojnik bio
Uz Bacha bih suzu pustila
Dok si orkestrom
Dirigirao na svojoj kraljevskoj fotelji
I u velikom venecijanskom ogledalu
Apollonovoj se slici divio
Imaš pravo
Svi narcisi su smiješni osim Lamberta
S palicom u ruci bi dometnuo
Od tvojih riječi
Otrovnijih od guje
Bibliju ću za tupave
Sačiniti
Uvijek zauzet
Tek za čašu vina
Vrijeme imajući
U Closerie des Lilas
Ti koji nisi pio i
Koji ćeš i iza smrti piti
Poput ukletog pisca što ti je drevni
Susjed bio
Svoj genij si u život potrošio a
Talenat u književnost
Oaza si u kojoj sanjam…
I dugim gutljajima ispijam
Vino uspomene
U PARKU BRASSENS
U parku Brassens
Procvala japanska trešnja
Raskošnija od
Pohotne hurije što izvija tijelo
I lepezom zamahuje
Hladeći dženetske dembele
Ružičasti cvjetovi kao crvene pahulje
Lepršaju pri lahoru
Zatrpavaju puteljak i smetovima krošnji aprilsko
Nebo kao
Prhutom provrelog vulkana podojeno
Nikad zemlja nije tako ružičasto
Sjala
Mlada majka na puteljku
Gura kolica po rumenim pahuljama trešnje
U njima cvili njeno tek izniklo sjeme
Jedru sisu doziva
Za njima
Razgolićen klimavih nogu ispod prljavih gaća
Poguren starčić
Tegli svoja kolica
Puna preteških godina
I s jednom jabukom
Unutra
Stenje
Ko da jedru sisu
Djetinjstva doziva
U dnu parka
Na pijaci
Razgrće ljude s puta nekad moćna udova
S licem kobre
Što je oplodnu ždrebad
Uvezenu iz barbarskih zemalja
Kadila na suhim dojkama među kojima su svjetlucali
Dolari njenog pokojnika
S obraza joj se slijeva
Znojem natopljen puder
I rimel raskaljan
Poput snijega na seoskim prtinama
Usne joj ko zgrušanom krvlju
Narisane
Razdrljena skorene kože
Nalik na surlu umornog slona
O boli, o boli, vrijeme je opaki igrač!...
A provalija uvijek žedna!
Lijepo je ipak vratiti se u
Grad svjetlosti
Želim reći prolaznici
Što proba dekoltiranu bluzu preko dekoltirane haljine
I trule sise nudi prodavcu
Ne vidi ni svehla ljeta ni otrnjavjele mužjake
Ali mi u grlu ugrušak riječi
Zapeo
Pri susretu s usnama i očima udove
S licem udava
U RAZVALINAMA UŽIVALA SAM
Mirku Kovaču
Ne znam rekoh li da i u vašim
Razvalinama uživala sam bez predaha
I opet po njima šetaću
Kao po mekoj mahovini
Obale moje
Ruševine odavno postaše i
I krčma u kojoj odsjedam
Sa fantomom iz sna
Vaš grad dirljiv je
Vaš portret točan jamačno
Ali Bog vaš neodoljiv je
Poput Hathorinog ljubavnika sa
Vlastitog mi tla
No dražestan je
I pastir koji bokom leži u travi i drži rukom ud
Časno svršava radni dan blistavim kapima sjemena
Vjerojatno mladi ste čim
Predlažete svečano otvaranje
Tijela djevice
Netremice zureći u ženu koja rukom
Drži nabreklu dojku i u
Mladu nevjestu tek pojebanu
Koja hita na ispovijed
Vaše razvaline naprosto raskošne su
A crkva prebogata je
U njoj ću svijeću zapaliti na
Tamjanu se nakaditi i
U isposnicu se pretvorivši
S vašim Bogom u tajnosti
Izljubiti se u mraku
I ni u kakvoj boli ništa se neće svršiti
A onda ću do svojih
Bogova odšetati
Iscijelitelja rana
Shamashema pronaći
Pa se u Avestu iznova zatočiti
Gdje odavno s Anđelima
Bludu se odajem
I s visina svojim
Drhtavim pahuljama mladosti
Posipam neznance iz sna
Vrlo rado bih vas i s
Damom u crnom upoznala
Rođenom
Iz kapi krvi božanskog spolovila
S njom se ponekad po Seni provozam
Dok ulice tonu u mrak
Uz ples djevica i hurija
Vaše razvaline kao svoje
Svirkom ću ispuniti
I svog fantoma vam
Predstaviti što stihovima čulnim
Uresuje mi san
Pod mojim svodovima
Nema morbidnih lukova i
Ne pada mi napamet
Niti ću uteći
Iz uspomena svojih
Pa ni iz vaših
Razvalina neću
Sa Fantazijom u C-duru i
Sentimentalnim valcerom na kojima se talasam
Svoj Eden ću ukrasiti kojom sličicom
Iz pjesme
Sa svitom svojom i paževima plesaću
Kao kroz pjesmu vašu da plovim
Ko nekoć kad sam plesala po
Aleksandrijskim arenama s prijateljem
Sfingu uznemirujući
U sopstvenim joj razvalinama
Dok Rina Ketty na radiju evo još
Uvijek cijuče
J’attendrai toujours
Pobjeći neću
Uspomena odavno
Najmekša postelja mi postade
A Bogovi ljubavnici
U njoj
Ne sjećam se rekoh li
Da sam i u vašim
Razvalinama uživala
Pjesmu slušajući
J’attendrai toujours
Dans la nuit
Ton retour
|
